Prisutnost vode i vlage kod određenih dijelova građevine može predstavljati ozbiljan problem. Ovo osobito vrijedi za: temelje, nadtemeljne zidove, podrumske zidove i zidove podnožja građevine (tzv. sokl). Neželjena prisutnost vode može narušiti statiku kuće. Da bi se navedeno spriječilo, oko kuće se izvodi drenaža.
Što je drenaža?
Drenaža je instalacija kojom se pomoću sustava cijevi i kanala oko građevine odvode podzemne vode i procjedne vode iz tla. Svrha je zaštiti ukopane dijelove građevine od negativnog djelovanja vode. Prodor vlage, osim uzrokovanja neugodnih mirisa i pojave plijesni i gljivica, može značajno skratiti vijek trajanja cijele građevine.
Kada je drenaža bitna…
Drenaža je osobito važna ako je kuća izgrađena na nizinskom području, odnosno na tlu sa značajnim udjelom gline, odnosno ilovače, kada vanjske zidove treba štititi od prodora vlage. U slučaju propusnog tla i kada je nepropusni sloj znatno ispod temelja, drenaža neće biti potrebna.
Elementi drenažnog sustava
Drenažni sustav se uobičajeno sastoji od drenažnog kanala (rova), drenažnih cijevi, drenažnih okana, batude (nasipa riječnog šljunka ili kamenog drobljenca) te geotekstila.
Drenažni rov se iskopa s vanjske strane temelja kuće, a dubina ovisi o projektiranoj donjoj koti temelja. Uobičajena širina rova je 80-120cm. Dno iskopa se isplanira na potreban (projektirani) nagib za slobodno otjecanje vode, te se na njemu betonira podloga od betona razreda čvrstoće C12/15. Debljine betona je desetak centimetara s poprečnim padom prema drenažnoj cijevi i utorom za njezinu ugradnju.
Promjer drenažne cijevi ovisi o predviđenoj količini vode, ali najčešće je Ø80-Ø200mm i ugrađuje se na betonsku podlogu. Odabir drenažne cijevi ponajprije ovisi o površini koja se drenira. Najčešće se koriste gibljive perforirane PVC cijevi koje imaju pravilno postavljene rupe za primitak vode.
Na obode i dno kanala postavlja se geotekstil, te se njime omataju i cijevi. Funkcija geotekstila je sprečavanje ulaska nečistoća i mulja u cijev, što bi posljedično moglo dovesti do njezina začepljenja.
Često se u drenažnim sustavima izvode i reviziona okna čija je zadaća revizija i čišćenje sustava. Okna se izvode na lomovima sustava drenaže, a ovisno o projektnom rješenju mogu se predvidjeti još i preljevna i/ili sabirna drenažna okna. U slučaju većih količina vode koje ne mogu otjecati prirodnim padom predviđa se i prepumpna stanica.
Kod najjednostavnijih rješenja oko kuće se kao završni sloj uz podnožje zida izvodi nasip šljunka (batuda). Granulat se nasipava od gornje površinske kote terena prema drenažnoj cijevi u slojevima odijeljenima geotekstilom radi lakšeg procjeđivanja vode.
Kada je najbolje napraviti drenažu?
Drenažni sustav je jednostavnije planirati i izvoditi istodobno s gradnjom temelja, jer takav pristup dovodi do ekonomski i tehnički prihvatljivijeg rješenja. Međutim, po potrebi može se izvesti i naknadno, ako se problem s prodiranjem vode uoči tek nakon izgradnje, uslijed većih kiša, poplava i slično.
Kod naknadnog izvođenja drenaže potrebno je voditi računa o pažljivom iskopu uz postojeće temelje. Ovo je važno kako se ne bi oštetili eventualno izvedeni slojevi perimetarske izolacije temelja i nadtemeljnog zida. Za zaštitu postojeće izolacije najčešće se koristi čepasta folija.
Imajte na umu da učinkovitost drenaže ovisi o odvodnji prikupljanje vode s parcele. Prikupljena voda se ispušta iz sabirnog mjesta dovoljno daleko od građevine u jarak, kanalizacijski kanal, vrt i sl. Preporuča se ispiranje drenažnih cijevi pod tlakom svakih dvije do tri godine.
Ako trebate izradu drenaže, radove vrijedi prepustiti iskusnoj građevinskoj tvrtki.
